Rusija ga kandidira za Nobelovu nagradu, što sve govori o smrtnoj ozbiljnosti i još smrtnijem konsenzusu međunarodne politike kao o rogovima u vreći. Što smo, dakako, i mi osjetili na svojim leđima za svo ovo vrijeme koliko nas međunarodna zajednica miri i vodi u bolju budućnost. I uzgred čini stvari slične onima za šta je Asanž u zatvoru u Velikoj Britaniji.
Pa iako je do sada procurio tek manji broj dokumenata od onih koji su nagoviješteni - oko četvrtina miliona - (naša zemlja se spominje praktički sporadično, samo na nekoliko mjesta, od kojih bi se mogla izdvojiti tvrdnja da je bivšem članu Predsjedništva dr. Harisu Silajdžiću od strane Turske sugerirano da ne upotrebljava izraz genocid, što je on promtno demantirao, ne računajući visoki trač koji je objavljen upravo u vrijeme nastajanja ovoga teksta o reisu-l-ulemi Ceriću i Fahrudinu Radončiću, osnivaču nove stranke, koji je, manje-više, bio poznat daleko prije Wikileaksa), mnogi analitičari pa i političari su skloni tvrdnjama da ni u oblasti međunarodnih odnosa i uopće diplomatije stanje više nikada neće biti kao što je nekad bilo, te da će u svim budućim susretima sa američkim zvaničnicima jezici diplomata biti prilično zavezani, a da se o drugim organima i ne govori.
Nas na ovom mjestu posebno ne zanima sve ono što je do sada objavljeno, a što su ustvari vrhunski politički tračevi o pojedinim političarima ili državnicima (kako ih vide oni koji ih, u mnogim situacijama, najradije ne bi vidjeli) mada je, mora se priznati, sve to dobar materijal za kakav humoristički vodvilj o licemjerju i hipokriziji na najvišem nivou. Nas (mislim muslimane), nažalost, posebno tangira (posebno žalosti) ono što je do sada objavljeno o nekim arapsko-islamskim zemljama i njihovim političarima odnosno suverenima, iz kojih se jasno vidi da njihovi najveći neprijatelji nisu ni Amerika, ni Kina, ni Rusija, ni Izrael, ni... već da su njihovi najveći dušmani - islamske zemlje, odnosno islamska zemlja, koju bi oni najradije slistili sa lica Zemlje!
Naravno, to nije ništa ni novo ni neobično: povijest, i ona bliža i ona dalja, nam, nažalost, pokazuje kako su zemlje sa takozvanim islamskim režimima i vladama vodili krvave ratove (i pritome, opet nažalost i nasramotu, itekako zloupotrebljavali vjeru! Zapravo ona je, tako zloupotrebljavana, bila glavni podstrekač i sa jedne i sa druge sukobljene odnosno napadnute strane), da i danas u nekim od tih zemalja gotovo konstantno postoje sukobi između različitih partija, frakcija ili plemena, a da se i ne govori o terorističkim aktima, u kojima se, čak i u džamijama, ne samo prilikom vjerskih svečanosti ili obreda, već gotovo svakodnevno, ubija ili masakrira na stotine pa i hiljade nedužnih ljudi, braće i sestara muslimana. Ironija sadašnje (muslimanske) sudbine (mada je ona slična ako ne i identična bila i ranije) je posebno u činjenici što su ti dokumenti objavljeni upravo u danima hadža ili danima Kurban-bajrama, kada se u Meki, Medini ili na Arefatu susreću milioni hadžija, kada se upućuju poruke mira i jedinstva, kada se od Jedinog nam Gospodara, Allaha, dž.š., Milostivog i Samilosnog, moli i traži da nam promijeni sudbinu, da nas uputi na Pravi put, da nas izliječi od bolesti mržnje, zavisti i netolerancije.
U dokumentima tako piše da ta i ta islamska država traži od SAD da napadne tu i tu islamsku državu. Zašto - ne kaže se precizno, ali se može naslutiti. Ono što je bitno sadrži se u činjenici da se to traženje odvija tajno, u diplomatskim rukavicama, kao da se ne zna ko je to tražio. Slično motivima iz kriminalističkih filmova o plaćenim ubojicama.
Isto to, kao što je poznato i bez dokumenata Wikileaksa, traži Izrael. I to javno, otvoreno, što bi se reklo transparentno. I to ponavlja kao jednu od osnovnih odrednica svoje vanjske "politike"!
Tako se događa da Izrael i njegova cionistička politika dobija saveznike tamo gdje bi se najmanje očekivalo - u muslimanskim zemljama.
Razlika je samo u tome što je Izrael otvoren, da ne kažemo brutalno iskren, a što su neke islamske zemlje neiskrene, sa dvostrukom, trostrukom ili višestrukom zakulisnom politikom.
U tim zemljama dokumenti koje je objavio Wikileaks, a koje, ne treba zaboraviti, jednako prenose najpoznatiji svjetski listovi, dočekani su sa šutnjom, bez ikakvog komentara.
Jer, komentar tu nije ni potreban!
I onda se pitamo: zašto su muslimani nazadovali a drugi napredovali.
I zašto nam je situacija u islamskom svijetu takva kakva jeste.
Na ovom mjestu patetični autor bi mogao nabrojati na desetine Kur'anskih ajeta ili Poslanikovih, a.s., hadisa koji govore o muslimanima kao braći, kao dijelovima jednog tijela, jednog organizma, i tako dalje i tako bliže, ali - čemu? Svi to znamo i svi to, gotovo papagajski ponavljamo, sve dok nas ne mlatnu (i po ustima i po glavi, a najviše po - savjesti) dokumenti koji govore kako se tih odrednica ne pridržavaju upravo oni koji su najodgovorniji za stanje muslimana, za njihovu sudbinu, sadašnjqgfkt i budućnost.
O drugim nekim dokumentima (ko zna kakvih će ih sve biti, ako se ovaj portal potpuno ne uništi) kao što su oni o prinčevima koji u nekim zapadnim zemljama, sa ogromnom svitom, organizuju pijanke i tulume na kojima bi im pozavidio bilo koji organizator ovih perverznih savremenih disciplina, ne treba ni govoriti, jer je to poznato i bez Wikileaksa, ali to je već neka druga (zapadno-istočna) strana, koja bi nas odvela daleko u džunglu onoga što se naziva moralna hipokrizija o kojoj su se i do sada pisale tone materijala, pa ovo što se objavljuje moglo bi se nazvati varijacijama na (istu) temu.
I dok neke slobodarske grupe, udruženja i pojedinci već protestiraju tražeći slobodu kako za Asanža tako i sa slobodu protoka informacija i dokumenata, slobodu govora (što bi se reklo: narod treba da zna) oni veliki koji haraju svijetom nastoje da po svaku cijenu prekinu ovo svojevrsno razgolićavanje svjetske politike, govoreći o relativnosti ovih mišljenja i stavova, o nerijetkoj neutemeljenosti i nepouzdanosti itd. ali je činjenica da je ovo što Wikileakse radi veliki šamar svjetskom političkom licemjerju.
Ili, samo obična čvoka!
No, jedno je sigurno: sada se može komotno ponovo aktuelizirati predizborna parola one stranke: NAROD ZNA!
P.S. Kada je ovaj tekst bio završen, stigao je i novi dokument ovog portala koji pokazuje kako je papa Benedikt XVI već godinama protiv ulaska Turske u Evropsku uniju, samo zato što se radi o muslimanskoj zemlji! Sve ljepše od ljepšeg. Što bi se reklo: što više gudi, to više slijepi!
Tako nam se, eto, historija ponavlja, a licemjerje nadaje kao osa oko koje se ovaj svijet okreće!