Muslimani, Bošnjaci i svijet

NAROD – DOBROVOLJNO ROPSTVO

ali da je jedini način izlaska iz ropstva prestaje usavršavanjem morala kod ljudi te traženje Uzvišenog Allaha dž.š. kao jedinog kojemu se treba robovati. U suprotnom i dalje ćemo biti žrtva svog vlastitog napretka. Još kao dijete, ne znajući šta to znači, čuo sam narodnu parolu „Bolje grob nego rob“. Smatrao sam da je to neka poštapalica koja daje dobru rimu ili da se jedna riječ drugoj riječi uklapa i rimuje. Međutim, danas kako sam svjedok novih transakcijskih procesa, kako ekonomskih tako i političkih, sve više razmišljam o ovoj paroli i gledam i posmatram kako smo sve više, a u cilju vlastite egzistencije, u stanju da pristanemo na sve. I danas su tako mnogi ljudi skloni da se potčine dobrovoljnom ropstvu samo za cilj vlastite egzistencije na ovome svijetu.
A danas u ovom razvijenom svijetu nažalost nije u interesu pomoći ljudima, nego je u cilju reducirati prirast stanovništva i koji bi sam po sebi bio ekološka, socijalna i demografska katastrofa. Zbog svega ovoga ljudski životi su jako jeftina kategorija.
Tako ako se danas spomene, govori o kolonijalizmu i ropstvu svi prvo pomislimo na gladna crnačka lica i djecu koja rade prije petnaeste godine, i tu nam uvjek izroni prizor tužne indijske stvarnosti, i tu se sjetimo kojekakvih buntovnika iz naroda koloniziranih država.
A ono o čemu ustvari rijetko razmišljamo jeste kolonijalizam na našim vlastitim prostorima i kojeg smo svjesni ali ga pravdamo napretkom i procesom globalizacije.

Teorija modernizacije i novih oblika dobrovoljnog ropstva


Ovom teorijom nastoji se objasniti zašto se nastavlja daljna eksploatacija svjetske periferije i dovođenje ljudi u stanje modernog ropstva gdje sistem eksploatacije ne obuhvata samo prirodna bogatstva jednog naroda nego i njihovo primoravanje da rade sve ono što se u zapadnom svijetu smatra robovlasničkim načinom ophođenja sa ljudima i ucjenjivanju istih po bilo kom osnovu. Osnovna premisa je da su razvijenost i nerazvijenost različite posljedice istoga procesa, a to je svjetski kapitalistički gospodarski sistem. Obzirom da savremeni kapitalizam poznaje samo profit kao cilj poslovanja a stanovništvo biva primorano da se bavi svim mogućim poslovima pristajući na sve uslove poslodavca koji ga ucjenivačkom politikom velike ponude radne snage dovodi do robovanja na vlastiti pristanak.
Jednom je prilikom Allahov Poslanik s.a.w.s. u kontekstu svoga govora rekao: „Ko nema stida neka radi šta hoće“ a u drugoj situaciji je rekao obraćajući se svome narodu: „Došao sam da vam usavršim moral“. Ove riječi se citiraju gotovo svakog dana među našim pretpostavljenim i na različitim mjestima širom svijeta ali opet prema svome narodu se ponašaju nemoralno i koriste ga kao robovlasnike samo zato što imaju novac u svojim rukama. Obzirom da je novac postao predmet obožavanja današnjeg čovjeka, svjesno ili nesvjesno i možemo vidjeti da se sve u društvu mjeri novcem i otuda se i ne čuditi što su ljudi spremni za novac sve uraditi.
To je ono što nam je rekao Allahov Poslanik s.a.w.s.: „Ko nema stida neka radi šta hoće“, tako i danas nedostatak morala, nizak stepen obrazovanja i odgoja, jakog uticaja medija koji kreiraju svijest kod ljudi, i dovodi ih do tog stepena razmišljanja da postaju robovi vlastitih strasti i novca, pa vidimo da su spremni uraditi sve gazeći po časti i životima drugih ljudi.
Možemo zaključiti da ropstvo i dalje postoji u ovom ili onom obliku bez obzira na stepen razvijenosti društva ali da je jedini način izlaska iz ropstva usavršavanjem morala kod ljudi te traženje Uzvišenog Allaha dž.š. kao jedinog kojemu treba robovati. U suprotnom i dalje ćemo biti žrtva svog vlastitog napretka.

Hrustan ef. Noćić, prof.

Broj pregleda članaka
2971420

© 2019 Džemat Selimovići - Mahmutovići. Sva su prava pridržana.  Uredio Bećirović | Pokreće Joomla CMS

Pretraga