1. Punoljetan, umno i tjelesno zdrav musliman koji je kod kuće, tj. koji nije putnik, a u skladu s kur'anskim ajetom; „...Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede...“ (El-Bekare, 185) Ukoliko bi nemusliman prihvatio islam u toku mjeseca ramazana, on nije obavezan napostiti propuštene dane, što se da zaključiti iz ajeta: Reci onima koji neće da vjeruju, ako prestanu, ono što je prethodilo biće im oprošteno!“ (El- Enfal, 38)
2. Malodobnoj djeci post nije obavezan dok ne postanu punoljetna. Po šerijatu punoljetstvo se stjeće spolnom zrelošću, a najkasnije do petnaeste godine života. Rekao je Muhammed a.s. de se grijesi ne pišu za troje: spavača dok se ne probudi, malodobnu osobu dok ne postane punoljetna, i ludu osobu dok joj se pamet ne vrati. Onaj ko je stara o djeci koja mogu prepostiti dan podsticaće djecu na post, jer su i ashabi podsticali svoju dječicu da poste, vodili ih u mesdžide, pravili im lutke, igračke od vune i kada bi djeca počela plakati od gladi davali im te lutke i igračke da se zabave. Ukoliko bi zbog posta djeca osjetila tegobe, staratelj će ih spriječiti da poste.
3. Ludoj osobi post nije obavezan na osnovu navedenog hadisa, ali nije ni ispravan, jer takva osoba nije u stanju da razumijeva i nijjeti 'ibadet, a ibadet nije ispravan bez nijjeta. To se zaključuje iz riječi Muhammeda a.s.: „Uistinu se sva djela vrjednuju prema nijjetima (namjerama)...“ (Muttefekun 'alejhi) Ako bi se ludilo privremeno pojavilo u toku dana, post tog dana bio bi ispravan, ako je osoba svjesna zapostila.
4. Stara osoba koja je dostigla stepen senilnosti i neraspoznavanja. Ovakva osoba nije dužna postiti niti za te dane nahraniti siromahe, jer zbog nemogućnosti raspoznavanja prestaje biti šerijatski obveznik i slična je djetetu koje još ne raspoznaje. U vremenu raspoznavanja obavezan joj je post i namaz.
5. U ovu kategoriju spadaju stare i iznemogle osobe i bolesnici koji nemaju nade u ozdravljenje. Takve osobe nisu dužne postiti. Allah dž.š. kaže: „Allah nikoga ne zadužuje osim onoliko koliko je on u mogućnosti.“ (El- Bekare, 286) Ukoliko osoba ima mogućnosti podijeliće fidju (jednodnevnu hranu) za svaki dan. Buharija r.a. kaže: Što se tiče stare osobe, ukoliko nije u mogućnosti da posti, povodom nje bilježi se da je Enes r.a. u dubokoj starosti mrsio jedan ili dva ramazana i za svaki dan nahranio siromaha hljebom i mesom.“Braćo i sestre, svaki ibadet u mladosti ima veću vrijednost od istog ibadeta koji se izvršava u starosti. Obzirom da niko ne može garantovati da će preživjeti i mladost i starost ramazanski post i ostale dužnosti se ne smiju odgađati. Muhammed, a. s. nas savjetuje da što je moguće bolje iskoristimo pet blagodati prije nego što nas zadesi pet iskušenja: „Iskoristi pet stvari dok te nije spriječilo drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti, život prije smrti“.
6. Post musafira ili putnika. Ako bi neko otpočeo putovanje u ramazanu s ciljem da izbjegne obavezu posta njemu je haram ili zabranjeno ne postiti i post mu je obavezan. Međutim, ako se radi o istinskoj potrebi da otputuje onda ima izbor između posta i mršenja. Uzvišeni Allaha je rekao: „...a onaj ko bude bolestan ili na putu, neka isti broj dana naposti. Allah vam želi lahkoću, a ne da poteškoća imate...“ (El- Bekara, 185.) Od Enesa b. Malika se prenosi da je rekao: „Putovali smo s Poslanikom a. s. pa postači nisu zamjerali onima koji su mrsili, niti su oni zamjerili postačima. (Buharija i Muslim)Smatra se da je onima koji imaju snage bolje da poste, dok je onima koji osjećaju slabost zbog posta na putovanju, bolje da prekinu post. Ukoliko nema potrebe za odgađanjem posta putnik bi trebao postiti, jer mu je lakše da posti kada to rade i drugi ljudi, nego kasnije da nadoknađuje kada drugi ljudi budu koristili hranu i ostalo što je postaču zabranjeno.Jedne prilike Muhammed a.s. je ugledao grupu ljudi koji su se okupili oko jednog čovjeka praveći mu hladovinu pa je upitao: „Šta je to?“ Prisutni su odgovorili: „On je postač“, na što je Poslanik a.s. rekao: „Post na putovanju nije dobročinstvo.“ Ovo se svakako odnosi na one situacije kada postač osjeća veliki napor ili treba pomoć od drugih ljudi da upotpuni svoj post.Putniku je dozvoljeno da prekine post tek kad napusti svoje mjesto jer je tako postupao i Muhammed a.s. kada je putujući sa ashabima dobio vijest da ljudi teško ponose post. On je prvi prekinuo post, a to su zatim učinili i ashabi.Ako bi se putnik vratio u svoje mjesto poslije trenutka zapaštanja a nije taj dan zapostio post tog dana ne bi mu bio ispravan, jer se post zapašta sa nastupanjem zore.Većina islamskih učenjaka smatra da taj dan nije obavezan ustegnuti se od jela i pića, jer mu to neće ništa koristit, ali i zbog obaveze da taj dan naposti. Abdullah b. Mes'ud je rekao: „Ko jede na početku dana, neka jede i na njegovom kraju.“Međutim, putnik koji se vratio u svoje mjesto a nije zapostio taj dan neće javno jesti ni piti, jer razlog njegovog prekida posta nije poznat drugima. Ako bi to činio javno mogao ni proizvesti loše mišljenje okoline o njemu, ili bi se neko mogao povesti za njim. Ukoliko bi neko zbog bolesti ili putovanja odgodio ramazanski post, dužan je te dane napostiti čim mu se za to ukaže prilika.Iako će postom u drugim danima otkloniti svoj dug, neće dostići vrijednost propuštenog dana, jer su ramazanski dani takvi da se ne mogu uporediti s danima u bilo kojem drugom mjesecu.
7. Post bolesnika koji ima nadu u ozdravljenje.Kada je u pitanju ovakav bolesnik on se može naći u nekoj od tri situacije.
1. Ukoliko mu post nije težak, ne predstavlja mu opasnost po zdravlje, niti mu na bilo koji način škodi, bolesnik je tada obavezan postiti, jer nema opravdanog razloga koji bi mu dozvoljavao odgađanje posta.
2. Ukoliko mu post u stanju bolesti predstavlja poteškoću,, ali ne šteti njegovom zdravlju, ima pravo da prekine post shodno riječima Uzvišenog : „...a onaj ko bude bolestan ili na putu, neka isti broj dana naposti. Allah vam želi lahkoću, a ne da poteškoća imate...“ (El- Bekara, 185.) Pokuđeno mu je postiti uz tegobu, jer time odbija Allahovu olakšicu i pati samoga sebe, a to nije dobro što možemo zaključiti iz hadisa u kojem se kaže: „Allah voli da se primjenjuju Njegove olakšice kao što prezire da Mu se čine grijesi.“
3. Ako bolesniku post još više narušava zdravlje i šteti mu, obavezan je prekinuti post i nije mu dozvoljeno postiti na osnovu kur'anskih riječi: „Ne ubijajte sami sebe, doista je Allah prema vama Milostiv!“ (En. Nisa, 29.), i riječi: „Ne bacajte se svojim rukama u propast.“( El- Bekara,195.) Muhammed a.s. je rekao da naše tijelo ima pravo kod nas, a jedno od prava je i da bude čuvano i da mu se ne nanosi šteta.Ako čovjek zaposti i razboli se tokom dana tako da bi mu bilo teško upotpuniti post do kraja dana, dozvoljeno mu je prekinuti post. Zbog poštovanja prema onima koji poste nije mu dozvoljeno da javno koristi hranu ili bilo šta drugo što je postačima zabranjeno.Ukoliko ljekar musliman dokaže da post povećava bolest ili otežava njeno izlječenje, bolesniku je dozvoljeno da ostavi post radi očuvanja zdravlja i zaštite od bolesti.Kada prođe vrijeme bolesti osoba će obavezno napostiti propuštene dane, ali ako ne bude izgleda da bolest prođe onda će nahraniti dnevnom hranom onoliko siromaha koliko je dana mrsio, ukoliko je u mogućnosti.
8. Žena u menstrualnom ciklusu smatra se nečistom i njoj je zabranjeno postiti. Ukoliko bi postila njen post tih dana bio bi neispravan, jer je Muhammed a.s. rekao da žena kada dobije menstruaciju ne klanja i ne posti. Ukoliko bi žena dobila menstruaciju u toku mjeseca ramazana, pa makar to bilo i nekoliko trenutaka pred zalazak sunca, njen post biva pokvaren i obavezna je taj isti dan napostiti. Ako se radi o dobrovoljnom postu mimo mjeseca ramazana, onda je i napaštanje toga dana dobrovoljno tj. neobavezno.Ako se očisti od menstruacije u toku ramazanskog dana, njen post preostalog dijela dana nije ispravan, jer je postojala prepreka ispravnog posta na početku dana.Ukoliko menstruacja prestane u toku noći, pa makar pred samu zoru, žena je obavezna postiti naredni dan, jer je šerijatski obveznik i ne postoji ništa što je u tome sprečava.Ako zaposti a ne stigne se okupati prije pojave zore, njen post biće ispravan shodno propisu o nečistoj osobi (džunubu) koji se ne stigne okupati prije pojave zore, a čiji je post u tom slučaju ispravan, što se može zaključiti iz riječi h. Aiše r.a.: „Poslanik a.s. osvanjivao bi u ramazanau džunub od odnosa, a ne polucije u snu, zatim bi se okupao i postio.“Na ženu u postporođajnom ciklusu odnose se isti propisi kao i na ženu u menstrualnom ciklusu.One su dužne napostiti isti broj propuštenih dana ramazana, na osnovu riječi uzvišenog Allaha koji je rekao: „...neka isti broj dana naposti...“, a propuštene namaze nije dužna naklanjavati. O tome h. Aiša kaže: „Kada bismo se zadesile u takvom stanju, naređivano nam je da napostimo, ali nam nije naređivano naklanjavanje namaza.“ (Muslim)
9. Trudnica ili dojilja koja strahuje za svoje ili bebino zdravlje prekinuće post shodno riječima poslanika a.s. u kojima se kaže: „Uistinu, Allah je oslobodio musafira polovine namaza, i oslobodio je musafira, trudnicu i dojilju posta.“ (Ibn Madže i dr.), ali obavezna je napostiti isti broj dana koje je propustila i to onda kada joj bude lahko i kada više ne bude straha za njeno ili bebino zdravlje.
10. Osoba koja bude u situaciji da otkloni veliku opasnost ili spasi život drugoj osobi, može prekinuti post ukoliko joj je to neophodno da povrati snagu. Štaviše, prekinuti post joj je obaveza, jer je obaveza spasiti čovjeka od smrti i sve što vodi do ispunjenja toga postaje obaveza. Ukoliko bi neko iz ovakvih razloga prekinuo post dužan je taj dan napostiti.Osobe koje su izostavile određeni broj dana posta zbog opravdanih razloga pristupiće nadoknadi tih dana čim se ukaže prilika i to je najbolje. Međutim koristeći olakšice koje Allah dž š. pominje u ajetu, post se može nadoknaditi najkasnije do pred ramazan sljedeće godine.
Hariz ef. Pašić
{gallery}2010/ramazan{/gallery}