U obavezne radnje koje postač mora strogo izvršavati spada obavljanje namaza. U svako vrijeme, a posebno uz ramazan, namaz treba obavljati u njegovom pravom vremenu, bez odgađanja, jer je stav većine islamskih učenjaka da onome ko odgodi klanjanje namaza do poslije namaskog vremena, bez šerijatski opravdanog razloga, taj namaz mu neće biti primljen, pa makar ga klanjao stotinu puta zbog riječi Muhammeda a.s.: „Ko učini djelo koje nije utemeljeno u našoj vjeri, ono mu se odbija.“(Muslim) Namaz koji se obavlja u nekom drugom vremenu, a ne u vremenu koje mu pripada ne ulazi u okvire vjere islama.
Vjernik će obavljati namaz u njegovom pravom vremenu u džamiji ili drugom objektu u kojem se namaz klanja i to sa ostalim muslimanima, džematile. I namaz i post vode bogobojaznosti, pa je izostavljanje namaza suprotno bogobojaznosti i povlači za sobom kaznu. O tome Allah dž.š. kaže: „ I njih naslijediše zli potomci koji su zapostavili namazi slijedili strasti, pa će biti bačeni u džehennemske doline, nesnosne patnje. Osim onoga koji se pokaje, uzvjeruje i čini dobra djela. Takvi će ući u džennet i nikakvo im nasilje neće biti učinjeno.“ (Merjem, 59-60.)
Iz navedenog se može zaključiti da je post bez obavljanja namaza skoro puko gladovanje, bez velike koristi. Postač koji ima mogućnost da obavi namaz u džematu ne smije trežiti opravdanja za izostavljanje džemata, jer je Allah dž.š. naredio Poslaniku a.s. i vjernicima da namaz obavljaju u džematu i u toku borbe i velikog straha. U Kur'anu a.š. se kaže: „Kada ti budeš s njima i kada ustaneš s njima namaz da obaviš, neka jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oružje uzmu. Pa kad zavše namaz, neka oni budu iza vas, a onda neka dođu oni drugi koji nisu klanjali pa neka i oni klanjaju namaz s tobom.“ (En-Nisa, 102.)
Dakle, ako je obavljanje namaza u džematu u vrijeme velikog straha i potencijalne opasnosti naređeno od strane Allaha dž.š., obavljane istog u džematu u stanju mira i sigurnosti, zaista je preče i obaveznije.
Muhammed a.s. nije dozvoljavao slijepom čovjeku da izostane iz džemata, ne zbog toga da se čovjek muči, već zbog velike nagrade za koju se treba uložiti i vanredni napor. U zbirkama hadisa od Buharije i Muslima nalazi se i sljedći hadis: „ Namaz u džematu vrjedniji je od od namaza pojedinca za 27 puta.“
Pored gubljenja nagrade, onaj koji izostavlja džemat zbog teškoće koju osjeća, na neki način se poistovjećuje sa munaficima (dvoličnjacima) za koje Allah dž.š. kaže da su na samom dnu džehennema.
Muhammed a.s. je rekao: „Najteži namazi munaficima su jacija i sabah, a da znaju koje je dobro u njima, dolazili bi na njih pa makar i pužući...“ (Buharija i Muslim)
Među postačima ima i onih koji se olahko odnose prema namazima, pa ih prespavaju ili im oni na neki drugi način prolaze. Svjesno ili nesvjesno oni na takav način čine jedno od najvećih loših djela. Allah dž.š. je rekao: „Zaista je namaz vjernicima vremenski propisana obaveza.“
Gospodaru naš, učini nas od onih koji će namaz redovno obavljati i koji neće žaliti vremena i truda da posjećuju džamije, Tebi najdraže građevine na zemlji. Amin!
Hariz ef. Pašić