Vec duže vrijeme postavlja se pitanje da li upotreba tespiha ima utemeljenje u sunnetu, pa pogledajmo hadise i predaje (esere) koji  se odnose na za ovu temu, a Allah je dovoljan pomagac.

Ibn Omer, r.a., je rekao: „Vidio sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako tespih cini svojim prstima“ (Ibn Ebi Šejbe, Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesa‘i i El-Hakim, koji drži da je ova predaja vjerodostojna).
Busejra, jedna od muhadžirki, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Cinite (o, žene) tespih, tehlil i takdis i ne budite nemarne pa da zaboravite tevhid! I brojte na svoje prste, jer ce biti (i prsti) pitani pa ce i oni odgovarati!“ (Ibn Ebi Šejbe, Ebu Davud, Et-Tirmizi i El-Hakim).
Safija, r.a., ispricala je: „Jedanput je kod mene ušao Allahov Poslanik, s.a.v.s., a ispred mene je bilo 4.000 košpica od hurmi na koje sam cinila tespih, pa me je upitao: ‚Šta je ovo, kceri Hujejova?‘ Odgovorila sam: ‚Tespih cinim sa njima!‘ Poslanik, a.s,: ‚Od kako sam otišao od tebe, ja sam više tespiha proucio od ovoga!‘ Rekla sam: ‚Pouci me tome, o Allahov Poslanice!‘, pa je on rekao: ‚Kaži: Subhanallahi adede ma khaleka min šej‘in - Neka je slavljen Allah onoliko puta koliko je Njegovih stvorenja“ (Et-Tirmizi, El-Hakim i Et-Taberani).

Sa‘d ibn Ebi Vekkas, r.a., sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., ušao je kod jedne žene pred kojom je bila hrpa košpica ili kamencica na koje je činila tespih, pa joj je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Hoćeš li da te obavjestim o nečemu što ti je lakše i vrjednije od ovoga? Reci: Subhanallahi adede ma khaleka fi‘s-semai‘; Subnahallahi adede ma khaleka fi‘l-erdi; Subhanallahi adede ma bejne zalike ve Subhanallahi adede ma Huve khalikun - Neka je slavljen Allah brojem stvorenja na nebesima! Neka je slavljen Allah brojem stvorenja na zemlji! Neka je slavljen Allah brojem stvorenja izmedu njih! Neka je slavljen Allah brojem svega što ce stvoriti! Potom: Allah je najveci (Allahu ekber) na isti nacin; zatim: Hvala Allahu (El-hamdu lillahi) na isti nacin; pa onda: Nema boga osim Allaha (La ilahe illallah) na isti nacin; i: Nema moci niti snage osim sa Allahom (La havle ve la kuvvete illa billah) na isti nacin.“ (Ebu Davud, Et-Tirmizi, koji veli da je hadis hasen (dobar), En-Nesa‘i, Ibn Madže, Ibn Hibban i El-Hakim, koji drži da je hadis vjerodostojan)
Ebu Safijjeu, r.a., šticeniku Allahovog Poslanika, s.a.v.s., donosio bi se kožni tepih i zdjela sa kamencicima na koje bi tespih cinio sve do podne, a onda bi tespih i zdjelu odnosili. A kada bi Ebu Safijje, r.a., klanjao ikindiju-namaz, opet bi mu ih vracali i on bi cinio tespih na kamencice sve do akšama (El-Begavi, Mu‘džemu‘s-Sahabe; Ibn Asakir, Tarikh).

Majka Junusa ibn Ubejda govorila je: „Vidjela sam Ebu Safijjea, jednog od Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., ashaba - a bio je naš komšija - kako tespih cini na kamencice“ (Ahmed, Ez-Zuhd).

Ibn Sa‘d bilježi od Hakima ibn ed-Dejlemija da je Sa‘d ibn Ebi Vekkas, r.a., cinio tespih na kamencice, dok Ibn ebi Šejbe, u svom Musannefu, od Sa‘dove šticenice, bilježi da je Sa‘d ibn ebi Vekkas cinio tespih na kamencice ili na košpice od hurmi.

Ibn Sa‘d u svom djelu Et-Tabeqat veli: „Ubejdullah ibn Musa obavijestio nas je da mu je kazivao Isra‘il od Džabira kako mu je neka žena prenijela da je Fatima, kcerka hazreti Husejna, cinila tespih na koncu na kojem su bili zavezani bobci“.
Abdullah, sin imama Ahmeda, bilježi u djelu Zevaidu‘z-zuhd od Nuajma ibn Muharriza ibn Ebi Hurejrea, da je njegov djed Ebu Hurejre, r.a., imao konac na kojem je bilo 2.000 bobaka i ne bi zaspao dok na njih ne bi proucio tespih.

Imam Ahmed u Zuhdu veli: „Prenio nam je Miskin ibn Nekir da mu je pricao Sabit ibn ‚Adžlan kako je El-Kasim ibn Abdurrahman rekao: ‚Ebu Derda, r.a., držao je košpice od adžve (presovanih hurmi) u kesici, i kada bi klanjao sabah-namaz, vadio bi jednu po jednu cineci na njima tespih, sve dok ih sve ne bi upotrijebio‘‘‘.
Ibn Sa‘d prenosi od Ebu Hurejrea, r.a., da je on cinio tespih na crno-bijelim, do pola oguljenim košpicama (nuva mudžezza‘).

Ed-Dejlemi svojim lancem prenosilaca merfu‘ predajom bilježi da je Alija, r.a., rekao: „Tespih je divno sredstvo za cinjenje zikra“.

Ibn ebi Šejbe bilježi da je Ebu Seid el-Hudri, r.a., cinio tespih na kamencice. Takoder, bilježi i od Ebu Nadrea da mu je pricao jedan covjek iz Tafave kako su jednom prilikom bili gosti kod Ebu Hurejrea, r.a., a on je imao vrecicu u kojoj su bili kamencici ili košpice na kojima je cinio tespih. Isto tako, prenosi i od Za‘zana da je rekao: ‚Uzeo sam od Ja‘furove majke njene tespihe, pa kada sam došao do Alije, r.a., rekao mi je: ‚Vrati Ja‘furovoj majci njezine tespihe!‘
Vidio sam u knjizi Tuhfetu-l-ibad jedno divno poglavlje u kojem, izmedu ostaloga, stoji: „Neki ucenjaci su mišljenja da je cinjenje tespiha na prste, zbog Ibn Omerovog hadisa, vrjednije. Ali, možemo kazati da to vrijedi za onoga ko je posve siguran da nece pogriješiti u broju, a onome ko nije siguran, bolje je da to cini na tespih“.

Tespih su upotrebljavali velikani, na koje se oslanja i od kojih se praksa prihvata, poput Ebu Hurejrea, r.a. On je imao konac na kojem je bilo 2.000 bobaka, i ne bi zaspao sve dok ne bi proucio 12.000 tespiha, kao što tvrdi Ikrime.

Ebu Davud u svom Sunenu bilježi predaju (eser) u kojoj Ebu Nadre el-Giffari kazuje slijedece: „Pricao mi je jedan stariji covjek iz Tafave: ‚Došao sam u Medinu i zatražio konak kod Ebu Hurejrea, r.a. - a u životu nisam sreo da iko bolje od njega prima i ugošcuje goste. Jednoga dana, dok sam sjedio kod njega, on je bio na svome ležaju pokraj koga je bila vrecica sa kamencicima ili košpicama. Niže njega sjedila je njegova sluškinja, koja je bila crkinja. Cinio je tespih, i kada je potrošio sve što je bilo u vrecici, bacio je vrecicu sluškinji, a ona bi sve košpice vratila u vrecicu i ponovo mu je dodala kako bi cinio tespih‘“

El-Hafiz Abdulgani u svom djelu El-Kemal navodeci biografiju Ebu Derdaa, r.a., veli da je ovaj ashab dnevno ucio po 100.000 tespiha, a od Selemea ibn Šebiba bilježi da je rekao: „Halid ibn Ma‘dan je, osim onoga što bi ucio od Kur‘ana, dnevno proucio po 40.000 tespiha. Kada je bio postavljen radi gasuljenja, prsti su mu bili u obliku u kojem se drži tespih“. A poznato je da se 100.000 ili 40.000, pa i manje od toga, ne može brojati prstima, tako da su, zbog toga, Ebu Derda, r.a., i Halid upotrebljavali tespih kao sredstvo, a Allah najbolje zna.

Ebul-Kasim Hibetullah ibn el-Hasen et-Taberi u knjizi Keramatul-evlija‘ bilježi kako je Ebu Muslim el-Havelani jedne noci u svojoj ruci okretao tespih. Odjedanput je primjetio da se tespih sam okrece i da iz njega dolazi glas: Subhaneke ja Munbiten-nebat ve ja Daimes-sebat (Slavljen neka si Ti Koji daješ da nice bilje i Koji stalno daješ postojanost). Povikao je: ‚Požuri Ummi Muslim da vidiš cuda najvecega!‘ Došla je i vidjela kako se tespih sam okrece i izgovara navedene rijeci, a kada je sjela, tespih je stao i ušutio.
Imam Omer el-Bezzar prenosi da bi se tespih šejha Ebul-Vefaa, kada bi se stavio na zemlju, sam pokretao, bobak po bobak. Taj tespih dao je sejjidu Abdulkadiru Gejlaniju.

Ahmed ibn Hallikan u svom djelu ‚Vefejatul-e‘ajan navodi zgodu kako su neki ljudi jednoga dana, kada su u Džunejdovoj ruci primjetili tespih, upitali ga: „Zar i ti, pored svog ugleda, držiš tespih u ruci?!“ „Put kojim sam stigao svom Gospodaru necu nikada napustiti!“, odgovorio je.

Hasan el-Basri je bio upitan: „O, ucitelju, zar si, i pored svoje velicine i lijepog obavljanja ibadeta, sa tespihom u ruci?“ Odgovorio je: „Ono što smo praktikovali u svojim pocecima necemo ostaviti ni u svojim završecima!“

Da za upotrebljavanje tespiha nema druge dozvole i opravdanja osim saglasnosti i prakse ovih prvaka, i to bi bilo dovoljno. TeUMedutim, potvrdujemo da je tespih sredstvo koje nas podstice da se sjecamo Uzvišenog Allaha (muzekkiretun billahi teala), kako su ga upravo i nazivali neki ispravni prethodnici (selef-i salih), jer skoro svako ko vidi tespih, sjeti se Allaha, što je njegova i najveca korist.

Takoder, tespih nam pomaže da ostanemo u stalnom zikru. Kada insan vidi tespih, zna da je to sredstvo za spominjanje Allaha, pa ga to i navede na zikir. O, divnog li sredstva za stalno spominjanje Uzvišenog Allaha!

Neki su tespih nazivali hablu‘l-vasl (uže koje spaja - sa Allahom), a neki rabitatu‘l-kulub (srcana veza - sa Allahom).

Pricala mi je osoba, u ciji govor nemam sumnje, da je bila u karavani prema Bejtul-Makdisu, kada ih je presrela grupa razbojnika i naredila da se sve prekopa. Kada su njega prekopavali i kada su uzeli njegov turban iz njega je ispao njegov tespih. Vidjevši tespih, povikali su: ‚Ovo je vlasnik tespiha, vratite njegove stvari!‘ I tako je njegov imetak ostao spašen.

Pogledaj, dragi brate, ovo blagoslovljeno i blistavo sredstvo koje donosi dobro i ovoga i buducega svijeta! Ne prenosi se od prijašnjih niti potonjih ucenjaka zabrana upotrebe tespiha, cak ogromna vecina ucenjaka upotrebljavala je tespih i nisu u tome vidjeli ništa ružno. Jedan od ucenjaka je bio upitan: „Zar ti to Allahu nabrajaš?“, pa je odgovorio: „Ne, nego brojim radi Njega!“
Suština je u tome da se velika vecina zikira spomenutog u sunnetu ne može brojati prstima, a kada bi se cak i mogla brojati, to bi ucaca potpuno zaokupljalo od skrušenosti, a postizanje skrušenosti je upravo jedan od ciljeva zikira, a Allah najbolje zna!

S arapskog preveli: 
Hfz. Nedžad Ćeman i Dr. Almir Fatic