Kao i mnogi drugi narodi tako je i naš Bošnjačko-muslimanski narod prolazio kroz teška iskušenja, krenuvši od osvajačkih ratova protiv Bosne i Bošnjaka tako da su ta iskušenja počela koncem XVII stoljeća gdje je Osmanska Imperija doživjela težak poraz. Iza ove velike tragedije dolazi do još nekoliko pohoda Austro-Ugarske protiv Bosne i Bošnjaka.
Zatim u toku Balkanskih ratova 1912.-1913. godine nad muslimanima u Sandžaku Srbi i Crnogorci vrše zločine , gdje dolazi do velikih zbjegova prema Makedoniji i Turskoj.
Poslije I svjetskog rata kada je Srbija okupirala velike prostore i uspostavila Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, za muslimane u Bosni nastaje teško stanje tako da su muslimani u Bosni ekonomski uništeni. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije traje neprekidan pritisak Srba na muslimane. U II svjetskom ratu velikosrbi organizirani u četnički pokret vrše pravi genocid nad muslimanima Bosne i Hercegovine, oni vrše do tada nezapamćen zločin gdje mučki ubijaju oko 100.000 muslimana. Dolaskom komunista na vlast u Jugoslaviji 1945. godine položaj muslimana i dalje ostaje težak. Tako da velikosrpska šovinistička politika nastavlja svoj rad krijući se iza parola socijalizma i bratstva-jedinstva. Tada su mnogi muslimani ubijeni na osnovu nepravednih optužbi bilo to sudskim ili vansudskim putem. Tada se upravo radilo o ideološkoj agresiji i genocidu jer je bilo očito da komunisti žele da unište muslimanske političke, vjerske i kulturne ustanove ili bolje rečeno jednom riječju uništavanje duhovnog bića Bošnjaka muslimana. Komunisti su zabranili muslimanima nacionalno ime gdje su time željeli da u srcima Bošnjaka zatru svaki osjećaj za vjeru Islam i sve tragove bošnjačke tradicije. Početkom devedesetih godina, a do tada u javnosti prikrivan, velikosrpski duh prelazi u otvorenu agresiju na Bošnjake muslimane sa osnovnim ciljem da se potpuno unište Bošnjaci muslimani ili da se zauvijek protjeraju sa prostora Bosne i Hercegovine. Tako da su srpski ekstremisti 1992.-1995. godine proveli nad muslimanima nečuvene zločine kakve do sada historija nije zabilježila. Pale su mnoge žrtve a mnogi naši ljudi su protjerani iz svojih domova. Poubijano je i poklano na najzvjerskiji način oko 250.000 muslimana. Silovano je oko 30.000 naših žena, djevojaka pa čak starica i djevojčica, popaljena su mnoga sela i gradovi gdje su živjeli muslimani. Spaljeno i srušeno je oko 800 džamija, zatrta mnoga groblja i svi objekti islamske civilizacije.
Ko je krivac za to?
U danima kada smo prolazili kroz mnoge tegobe i kušnje ratova pa i sad kada je nastupio mir mnogi Bošnjaci su se pitali ili se i dan danas pitaju: Ko je krivac za to ili dali smo sve ovo
S obzirom na te okolnosti i činjenice naš moralni i duhovni pad iz mjeseca u mjesec neprekidno je rastao. Kao prvo alkohol je prodro u sve naše domove tako donoseći ogromne poroke i zla, naši mladići i djevojke postali su robovi narkomanije. Prostitucija, nevjerstvo u braku, blud općenito su se počeli širiti među muslimanima. Oni mješoviti brakovi koji su po islamskom učenju zabranjeni vrlo rijetko su nailazili na osudu i prigovor i ako spadaju među najteže grijehe, tako da su djeca iz takvih brakova u većini slučajeva bila antiislamski orijentirana i odgojena. Mnogi roditelji su od djece krili istinu o Islamu i nisu im dopuštali da idu u džamiju ili da pohađaju vjersku pouku. I zato u svojim lutanjima naši mladići i djevojke postaju bezlična masa i pristalice bezboštva. Abortus (pobačaj) bio je svakodnevnica i gdje je tim ubijeno više miliona Bošnjaka a da niko nije podigao glas protiv ovoga strašnog zločina, gdje su Bošnjaci sami sebi ubijali budućnost. Kocka i sve vrste hazarderskih igara kod Bošnjaka kao sasvim nešto normalno. Nerijetko su Bošnjaci muslimani davali svojoj djeci nemuslimanska imena. Nova godina je proslavljana uz opijanje i nemoral. Svađe , sukobi i međusobna potvaranja među Bošnjacima su postali svakodnevnica. Mnogi muslimani su zapostavili namaz , post , zekat te mnoge farzove i sunnete. Djevojke i žene su počele nositi odjeću koje su u suprotnosti sa islamskim načinom odijevanja. Krađe, prevare , kriminal i laži su širom ulazile u naše domove. Mnogi muslimani su jeli svinjetinu i gajili svinje.
Dakle, kufr (nevjerstvo) je uprljao naše domove. Na osnovu činjenica iz naše nedavne prošlosti postaje jasno da srljamo u duhovnu i fizičku smrt. I onda je došao strašan udar koji je iz temelja potresao čitavu Bosnu i Hercegovinu, udar koji je ledio krv u žilama. Bošnjaci muslimani su se počeli da bude iz teškog zlokobnog sna.
Sreća u nesreći
Čudo koje niko nije mogao očekivati, bar su nam tako tvrdili bratstvom-jedinstvom. Nismo nestali, opstali smo. Ali smo platili visoku cijenu. Allah dž.š. je spasio naš muslimanski narod u najtežim trenucima. Ovo je istovremeno bila opomena, kušnja, kazna i milost našeg Gospodara Allaha dž.š.U tom stravičnom udaru Bošnjaci gotovo nenaoružani zaustavili su dušmane i slomili neprijateljski pohod. Ne bojeći se smrti hrabro su stali u bojni red. Mnogi su se zapitali zašto je to tako bilo kad smo očito bili griješnici. Da li zato što su naše nane i dede i pored komunističkog terora podizali ruke i molili Allaha dž.š. za milost?Uglavnom ovdje što je bitno da zastori zablude počeli su da se uklanjaju. U ovim sudbonosnim danima počeli smo da prepoznajemo sami sebe i svoje bližnje. Iz ove naše spoznaje izvukli smo sudbonosnu pouku od koje je zavisio naš opstanak i opstojnost na ovim prostorima.
Neopreznost
Vrijeme mira je došlo ali ipak nismo bili u stalnom oprezu i nije postojala bojazan da oni koji su naučili o Islamu malo ne počnu se ponovo vraćati kufru,nije postojala bojazan za blud , prostituciju, alkohol , drogu, kriminal da se ponovo ne počnu vraćati među Bošnjačke skupine. Ali eto nažalost sve se to za kratko vrijeme vratilo. Vratilo se ponovno vrijeme onog bratstva-jedinstava samo u drugom obliku, kada se prije svega veliki broj muslimanske omladine pohrlilo za ovim mnogobrojnim porocima ne bi li ušli u Evropsku uniju, kada se mnoge muslimanke udaju za nemuslimane, kada naša Bošnjačka politička elita kako bi se dodvorila velikosrpskoj ideologiji pokloni i slobodno kaže da među Bošnjačkim narodom ima 10 % ekstrema i time se daje zeleno svjetlo srpskočetničkom agresoru da još 150.000 muslimana pobije, zatim da bi i Bošnjaci trebali da usvoje deklaraciju o izvršenom genocidu nad srpskim narodom kako bi svima udovoljili i kako bi došlo do mira na području Balkana, zatim slanje vojske na jednu malu skupinu muslimana Gornje Maoče. To su oni koji su malo naučili o islamu ali su puno zadojeni mlijekom komunističke ideje. Tako da ono što nisu mogli puškom sada hoće posebnom politikom da ovaj muslimanski narod zastraše i osude.
Islam put nade i spasa
„Došao je čovjek Poslaniku s.a.w.s. i pitao ga kada će nastupiti Kijametski dan ,a Poslanik mu odgovori:Kada se zanemari emanet očekuj Kijametski dan. A kako se zanemaruje emanet Allahov Poslaniče. Poslanik odgovori:Kada se važni poslovi počnu povjeravati nesposobnim i nepovjerljivim ljudima. Ljudima koji ih nisu u stanju izvršavati na zadovoljavajući način, tad očekuj Kijametski dan" (Buhari)
Zbog svih činjenica i okolnosti sa kojima smo se susreli poslije ovog krvavog rata javlja se velika potreba da duhovnom obnovom i preporodom Bošnjačkog-muslimanskog naroda. Ne smijemo više oklijevati u ovom časnom zadatku jer nam dušmani sa svih strana prijete.
Poslanik s.a.w.s. nam je prije 14 stoljeća a na primjeru svoga rada pokazao šta i kako trebamo raditi. On je svoj narod iz mraka neznanja poveo ka svjetlosti istine. Tako i mi moramo početi svoj put ka preporodu slijedeći Kur"an i Sunnet. Sa Kur"anom u srcu slijedeći Sunnet Allahovog Poslanika s.a.w.s. poći ćemo ka spasu i sreći na oba svijeta. Odazvati se moramo svakoj Allahovoj zapovjedi."Slušamo i pokoravamo se" treba da bude naša parola.
Allah dž.š. je rekao;
„I neka među vama bude onih koji će na Dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, oni će što žele postići."(Kur"an III:104)
Naša je dužnost odazvati se ovim Allahovim dž.š. naredbama. Zato iz našeg Bošnjačkog naroda a posebno iz mladih naraštaja treba da se formiraju grupe nosilaca i tumača islamske misli koji žele dobro svome narodu i koji trebaju da otpočnu duhovnu obnovu kod naroda.
Buđenje Islama u našem narodu dovest će do pobjede dobra u nama, a do poraza zla.
Kada se ostvare ova nastojanja vjera u Allaha dž.š. i da islamski način življenja bude naša svakodnevnica. U povijesti je to bezbroj puta dokazano da je to izlaz iz svih teškoća i kriza i da je Islam put spasa koji vodi svakom Dobru.
Svi Bošnjaci muslimani od najmanjeg djeteta koje razumije pa do naših nana i deda treba da se uključe u ovu plemenitu borbu prema svojim snagama i mogućnostima i da mole Allaha dž.š. za pomoć koji vodi do pobjede.
Allah dž.š kaže :
„Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške ko je taj ko vam osim Njega može pomoći? I samo u Allaha neka se vjernici pouzdaju"( III : 160)
„O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi , na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite"( III : 200)